Vaši kućni uređaji mogli bi uskoro raditi bez baterija
Istraživači kažu da ovaj napredak utire put elektronici napajanoj okolnim svetlom koje je već prisutno u našim životima.
Niz personalnih i kućnih uređaja mogao bi jednog dana funkcionisati bez baterija nakon razvoja nove solarne tehnologije.
Ove nove solarne ćelije su sposobne da sakupljaju energiju od okolne svetlosti. Otkriće ima široke primene i moglo bi omogućiti potrošačima da napajaju uređaje kao što su tastature, alarmi i senzori samo pomoću okolnog svetla u zatvorenom prostoru.
Istraživači su upotrebili perovskit radi sakupljanja svetlosti u solarnim ćelijama. Ovaj materijal se već upotrebljava u drugim solarnim ćelijama i pruža izražene prednosti naspram tradicionalnih solarnih panela baziranih na silicijumu. Perovskit naročito apsorbuje nižeenergetsko okolno svetlo efikasnije nego tradicionalni metodi, zbog čega je idealan za upotrebu u zatvorenom.
Nove perovskitske ćelije su šest puta efikasnije od solarnih ćelija na bazi silicijuma, otkrili su istraživači. Dugoročno gledano, solarne ćelije na bazi perovskita predstavljaju održiviju i isplativiju alternativu baterijama, kažu autori studije sa Londonskog univerzitetskog koledža.
Milijarde uređaja koji zahtevaju male količine energije oslanjaju se na zamenjivanje baterija, što predstavlja neodrživu praksu. Taj broj će rasti dok se Internet stvari širi.
Trenutno, solarne ćelije koje hvataju energiju od svetla u zatvorenom prostoru su skupe i neefikasne. Naše perovskitske solarne ćelije mogu da sakupe mnogo više energije nego komercijalne ćelije i mnogo su trajnije nego drugi prototipi. To otvara put za elektroniku koja dobija energiju od okolnog svetla već prisutnog u našim životima, kažu istraživači.
Izazovi sastava
Perovskit postaje popularan materijal za upotrebu u solarnim panelima, sa izraženim koristima naspram materijala baziranih na silicijumu. Međutim, iako njegove primene obećavaju, materijal ima nekoliko mana u pogledu stabilnosti i dugotrajnosti.
Ključni faktor su „zamke“ – sićušni defekti u kristalnoj strukturi perovskita. Ove zamke čine da se elektroni zaglave u malenim deformacijama u materijalu, sprečavajući upotrebu energije.
Štaviše, dok te zamke sputavaju tok elektriciteta, takođe ubrzavaju propadanje materijala tokom vremena, zbog nelinearnog toka naelektrisanja kroz materijal.
Radi prevazilaženja toga, istraživači su koristili kombinaciju hemikalija u cilju smanjenja defekata. Primenjen je rubidijum-hlorid, koji je podstakao homogeniji rast kristala i smanjio gustinu zamki.
Još dve hemikalije – N,N dimetiloktilamonijum jodid (DMOAI) i fenetilamonijum hlorid (PEACI), organske soli amonijuma – takođe su primenjene radi stabilizacije dva tipa jona (jodid i bromid) i sprečavanja njihovog razdvajanja. To je pomoglo u rešavanju problema propadanja dugotrajnog učinka u solarnoj ćeliji.
„Solarna ćelija sa ovim sićušnim defektima je poput torte isečene na komade. Pomoću kombinacije strategija ponovo smo sastavili tortu, omogućavajući naelektrisanju da lakše prolazi kroz nju“, kažu istraživači.
Nakon rešavanja problema zamki, otkriveno je da solarne ćelije konvertuju 37,6% svetlosti u zatvorenom prostoru u električnu energiju. To je ostvareno pri 1.000 luksa, što je ekvivalentno dobro osvetljenoj kacelariji.
Dugotrajnost se takođe popravila – solarne ćelije su zadržale 92% učinka tokom 100 dana. Naspram toga, kontrolni uređaj u kom perovskit nije modifikovan radi uklanjanja mana zadržao je 76% svog početnog učinka.
Istraživači pregovaraju o komercijalizaciji perovskitskih solarnih ćalija. Prednost ovih solarnih ćelija je naročito u niskoj ceni – koriste se materijali kojih ima mnogo na Zemlji i zahtevaju samo jednostavnu obradu. Mogu biti odštampane isto kao novine, kažu autori studije.
(Telegraf Nauka/Live Science)