Polovina neandertalskog genoma je upravo rekonstruisana – zahvaljujući indijskoj DNK

D. M.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Shutterstock

Indijsko složeno poreklo – isprepleteno sa iranskim farmerima, stepskim pastirima i lokalnim lovcima-sakupljima – sad je dekodirano putem genomskih podataka od 2.762 osobe. Studija otkriva iznenađujuće nivoe neandertalske i denisovske DNK i kako su drevne migracije i društvene tradicije oblikovale današnji genetski diverzitet i rizik od bolesti.

Populacija Indije predstavlja jednu od genetski najraznovrsnijih na svetu, ali ostaje nedovoljno zastupljena u globalnim bazama podataka. Istraživači su analizirali genomske podatke više od 2,700 ljudi širom Indije, zahvatajući genetsku varijaciju većine geografskih oblasti, jezičkih grupa i zajednica.

Otkriveno je da se poreklo modernog indijskog naroda može pratiti u prošlost do neolitskih iranskih farmera, evroazijskih stepskih pastira i južnoazijskih lovaca-sakupljača.

„Studija popunjava ključni jaz i preoblikuje naše razumevanje načina na koji su drevne migracije, mešanja i društvene strukture oblikovali indijsku genetsku varijaciju“, kažu istraživači sa Kalifornijskog univerziteta u Berkliju. „Izučavanje ovih subpopulacija omogućava da vidimo kako su poreklo, geografija, jezik i društvene prakse iz drevnih vremena oblikovale genetsku varijaciju. Nadamo se da će naša studija obezbediti bolje razumevanje porekla funkcionalne varijacije i precizne zdravstvene strategije u Indiji“.

Korišćeni su podaci iz Longitudinalne studije o starenju u Indiji i Dijagnostičke procene demencije (LASI-DAD) i generisane su sekvence čitavog genoma 2.762 individue, uključujući ljude koji govore različite jezike. Pomoću tih podataka je rekonstruisana evoluciona istorija Indije tokom prošlih 50.000 godina, pokazujući kako istorija utiče na adaptaciju i bolest kod današnjih Indijaca.

„U Indiji genetska i jezička varijacija često idu zajedno, oblikovane drevnim migracijama i društvenim praksama. Obezbeđivanje jezičke varijacije među ljudima čije genome uključujemo sprečava pristrasne interpretacije genetskih obrazaca i otkriva funkcionalnu varijaciju povezanu sa svim bitnim zajednicama u cilju boljeg evolucionog istraživanja i budućih medicinskih ispitivanja“, kažu istraživači.

Jedan od glavnih ciljeva studije bilo je razumevanje kako složena populaciona istorija Indije oblikuje genetsku varijaciju povezanu sa bolešću. Mnoge subpopulacije u Indiji imaju povećan rizik od recesivnih genetskih poremećaja, uveliko zbog izolacije tokom istorije i brakova unutar zajednice.

Drugi fokus je bio uticaj drevnog homininskog porekla – neandertalskog i denisovskog – na podložnost bolestima. Na primer, neki geni nasleđeni od ovih drevnih grupa imaju uticaj na imunske funkcije.

„Jedan od najneočekivanijih nalaza je da Indija ima najveću varijaciju u pogledu neandertalskog porekla među neafrikancima. To nam je omogućilo da rekonstruišemo oko 50% neandertalskog genoma i 20% denisovskog genoma iz indijskih individua, više nego bilo koja druga studija o drevnom poreklu“, kažu istraživači.

Jedno od ograničenja ovog rada je ograničena dostupnost drevne DNK iz južne i centralne Azije. Dok više drevnih genoma bude dostupno, istraživači će moći da usavrše rad i identifikuju izvor porekla savremenih Indijaca povezanog sa neolitskim iranskim farmerima i stepskim pastirstvom. Takođe planiraju dalje proučavanje kohorte LASI-DAD u cilju boljeg pogleda na izvor genetskih adaptacija i varijanata bolesti širom Indije.

(Telegraf Nauka/Science Daily)