
Možda imamo samo 41.000 godina da pronađemo tragove vanzemaljaca – pre nego što nestanu zauvek
Iako deluju kao večna svedočanstva napredne inteligencije, gigantske svemirske strukture kakve zamišljamo da bi vanzemaljske civilizacije mogle graditi – poput čuvenih Dajsonovih jata – zapravo bi mogle imati veoma kratak rok trajanja. Novi teorijski rad upozorava da imamo možda svega 41.000 godina da ih otkrijemo – pre nego što se sami unište u kaskadnom nizu sudara, navodi Popular mechanics.
Nada da nismo sami u svemiru traje koliko i čovečanstvo samo. Međutim, sve antene koje smo do sada uprli ka nebu nisu uhvatile ništa osim tišine – ili pogrešnih uzbuna. I dok se nade često polažu u „signal“ koji će jednoga dana doći iz daljine, možda zaboravljamo da čak i najnaprednije civilizacije mogu izumreti, a da njihovi tehnološki tragovi s vremenom – doslovno – nestanu u kosmičkom vetru.
Tu ulogu danas igra Breakthrough Listen, najambicioznija SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence) inicijativa na svetu. Njeni naučnici pretražuju ne samo milion najbližih zvezda našem Sunčevom sistemu, već i šire delove galaksije – pažljivo osluškujući radio-talase, laserske zrake i bilo kakvu elektromagnetnu anomaliju koja bi mogla ukazati na prisustvo tehnološki razvijenih bića.
Njihovi instrumenti toliko su precizni da mogu registrovati laserski impuls jačine obične sijalice — i to sa udaljenosti od 25 triliona milja. Ako je takav trag moguće otkriti, čini se da bi megastrukture, kao što su Dajsonova jata, morala biti još uočljivija.
Šta su Dajsonova jata?
U pitanju je teorijski koncept koji potiče iz 1960-ih, kada je fizičar Frimen Dajson predložio ideju o strukturi sastavljenoj od satelita koji bi kružili oko zvezde kako bi hvatali njenu energiju — što je tehnološka alternativa iscrpljivanju resursa planeta. Dajsonova „sfera“ zamišljena je kao čvrsta ili delimično razgranata konstrukcija, dok su Dajsonova jata fleksibilnija i verovatnija varijanta: hiljade ili milioni nezavisnih satelita sinhronizovanih u orbitama, sakupljajući energiju i eventualno komunicirajući.
Ako neka civilizacija odluči da izgradi ovakvu megastrukturu, očekivali bismo da ona traje milionima godina. Ali to možda nije slučaj.
Teorija o samouništenju jata
Teorijski astronom Brajan C. Laki, koji sarađuje sa programom Breakthrough Listen, nedavno je objavio rad u The Astrophysical Journal u kojem tvrdi da je dugovečnost ovih struktura ozbiljno precenjena. Po njegovom mišljenju, Dajsonova jata su podložna gravitacionim nestabilnostima — i ako ostanu bez aktivnog upravljanja i održavanja, njihova propast postaje neminovna.
Čim sistemi za navođenje počnu da otkazuju (što bi se moglo desiti kada civilizacija koja ih je izgradila nestane), pojavljuju se sudari između satelita. U početku mali i retki, ti sudari ubrzo prerastaju u lavinu: fragmenti udaraju u druge satelite, prave još više krhotina koje izazivaju nove udare — dok čitava struktura ne bude pretvorena u oblak ruševina. Taj proces se naziva sudarna kaskada. Na kraju, svi ostaci jata bivaju samleveni u mikroskopske čestice. A čak ni one ne ostaju tu zauvek.
Ako je zvezda dovoljno svetla, vetrovi zračenja izbaciće te čestice u međuzvezdani prostor (poznat kao ISM – interstellar medium). Ako nije, ostatak jata će vremenom biti sveden na jonizovani gas — u potpunosti se brišući kao bilo kakav trag o svom postojanju.
Ima li načina da se to spreči?
Jedina strategija kojom bi se ovakva propast mogla izbeći, prema Lakiju, bila bi da se planete u sistemu uklone iz svojih orbita kako ne bi remetile strukturu jata. Ali to bi značilo da civilizacija koja ga je izgradila više nema planetu za život. Što dodatno produbljuje dilemu: da li bi iko uopšte pravio jato ako time mora žrtvovati sopstveni svet?
Možda su inteligentne civilizacije u univerzumu već došle do drugačijih rešenja za sakupljanje energije — rešenja koja ne uključuju masivne megastrukture. A možda su neka Dajsonova jata već nastala, samo što mi nemamo dovoljno vremena da ih otkrijemo.
Ako je Laki u pravu, imamo samo 41.000 godina da pronađemo jedno jato oko zvezde poput Sunca — pre nego što ono nepovratno nestane. U kosmičkom vremenu, to je tek treptaj oka.
(Telegraf Nauka / Popular mechanics)
Video: Projekat o osnaživanju Romkinja iz Srbije uzor evropske naučne zajednice, osvojio Grand Prize
Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.