Tajna mreža krije se ispod naših stopala: Toliko je velika da bi mogla da obavije Zemlju 2,7 BILIONA puta
Možda zvuči kao nešto iz popularni serije The Last of Us, ali naučnici su otkrili skrivenu mrežu gljiva ispod naših stopala.
Gotovo svaki deo Zemljine površine premrežen je sićušnim živim vlaknima poznatim kao arbuskularne mikorizne gljive. Sad je studija u žurnalu Science izračunala koliko je ova tajna mreža zapravo ogromna, piše Daily Mail.
Kad bi bila postavljena u jednu liniju, naučnici kažu da se mreža gljiva na Zemlji proteže dovoljno da obavije planetu 2,7 biliona puta ili da pokrije udaljenost od Zemlje do Sunca milijardu puta.
Istraživači su takođe otkrili da ova mreža sadrži otprilike 300 megatona ugljenika – što je oko pet puta težina svih živih ljudi na Zemlji.
- Teško je dovoljno istaći značaj i veličinu ovih gljiva. U samo jednoj kafenoj kašičici zemlje može biti do 10 metara mikorizne mreže - rekao je dr Džastin Stjuart iz Društva za zaštitu podzemnih mreža (SPUN)
Ove gljive se mogu naći u gotovo svakom kutku sveta. Žive među korenjem biljaka i veoma uspevaju u prvih 40 cm tla, ali se mogu naći čak i u najdubljim slojevima tla, do osam metara ispod površine.
Ove mreže su možda potpuno nevidljive golim okom, ali predstavljaju jedan od najvažnijih aspekata svetskog ekosistema. Strukture nalik vlaknima, koje se nazivaju hife, ispunjavaju tlo, povezujući se sa biljkama preko njihovog korenja i stvarajući složene simbiotske odnose.
Naučnici procenjuju da ove gljive formiraju „trgovinske odnose“ sa 70 odsto svih biljnih vrsta na Zemlji, razmenjujući nutrijente kao što su azot i fosfor za ugljenik. Studije su pokazale da biljke dobijaju do 80 odsto fosfora putem ovih veza, kao 20 odsto svog azota.
Šta su arbuskularne mikorizne gljive?
Arbuskularne mikorizne gljive su izuzetno drevni oblici života koji uspevaju u tlu. Uglavnom se sastoje od vlaknastih struktura zvanih hife koje se šire kroz tlo.
Ove gljive formiraju simbiotske odnose sa oko 70 odsto svih poznatih biljnih vrsta, ulazeći u mreže njihovog korenja radi razmene nutrijenata. Takođe imaju ključnu ulogu u zarobljavanju ugljenika iz vazduha, apsorbujući oko četiri milijarde tona ugljen-dioksida svake godine.
Da bi tačno videli gde se sve mogu naći ova gljivična vlakna, naučnici iz SPUN-a su pokušali da izračunaju biomasu ove mreže koja obuhvata čitav svet.
Počeli su tako što su prikupili više od 1.600 uzoraka tla sa 4.000 lokacija širom sveta, mereći dužinu svih hifa u svakoj količini tla.
Ove informacije su kombinovane sa globalnim podacima o klimi, hemiji tla i vegetaciji, obučavajući modele mašinskog učenja za predviđanje gljivične gustine u kopnenim ekosistema.
Da bi se utvrdilo kolikoj biomasi to odgovara, takođe je trebalo izračunati poluprečnik cevastih vlakana. To je urađeno pomoću robotskog snimanja - izmereno je više od 300.000 živih hifa u gljivičnim sistemima uzgojenim u laboratoriji.
Rezultat je interaktivna mapa koja otkriva neverovatno guste mreže gljiva koje se razvijaju odmah ispod vaših stopala, što možete videti na veb-stranici SPUN-a.
Doktor Stjuart upoređuje ove nalaze sa otkrićem ogromne mreže „transportne infrastrukture“ u tlu. „Putevi možda ne pokrivaju najveći deo Zemljine površine, ali omogućavaju kretanje ljudi, hrane, energije i materijala od kojih društvo zavisi. Mikorizne gljive rade nešto slično u tlu, formirajući hiperefikasne lance snabdevanja koji prenose ugljenik i nutrijente između biljaka i zemljišta“.
Poljoprivredno zemljište je imalo mikorizne gustine otprilike upola manje nego u ekosistemima u divljini. Ekosistemi travnatih područja u divljini poput vlažnog područja Sud u Južnom Sudanu i Tibetanske visoravni su dom za 40 odsto tih gljiva na svetu.
- Čini se da naročito travnata područja u divljini podržavaju izuetno visoku gustinu arbuskularnih mikoriznih gljivičnih mreža. U nekim opservacionim studijama, više od 100 metara hifa je pronađeno u jednom gramu zemljišta - kaže dr Stjuart.
To je posebno važan nalaz pošto su travnata područja među najmanje zaštićenim ekosistemima na planeti, jer se pretvaraju u poljoprivredna zemljišta četiri puta brže nego šumska područja.
Ako bi došlo do degradacije ili gubitka mikorizne gljivične mreže u tlu, to bi moglo imati ogromne posledice po svet iznad tla. Bez ovih gljiva gubimo živu infrastrukturu koja drži ekosistemime zajedno.
- Degradirana tla gube prirodnu sposobnost oporavka jer nestaje gljivična sila koja ih obnavlja. Ove gljivične zajednice su temelj za otpornost ekosistema. Bez gljiva, mnogo onoga što raste iznad tla postaje znatno ranjivije - kažu stručnjaci.
Koje su najstarije gljive ikad pronađene?
Dugo su gljive svrstavane sa ili pogrešno smatrane biljkama. Tek od 1969. godine su zvanično dobile sopstveno „carstvo“, pored životinja i biljaka, iako su njihove posebne karakteristike prepoznate znatno ranije.
Kvasci i buđi su gljive, kao i mnogi oblici velikih organizama sličnih pečurkama, koji rastu u vlažnim šumskim sredinama i apsorbuju nutrijente od mrtve ili žive organske materije. Za razliku od biljaka, gljive ne vrše fotosintezu i njihovi ćelijski zidovi ne sadrže celulozu.
Geolozi koji su proučavali uzorke lave iz bušotine u Južnoafričkoj Republici otkrili su fosilizovane mehuriće gasa na dubini od 800 metara ispod površine Zemlje. U aprilu 2017, saopšteno je da sadrže najstarije gljive ikad pronađene.
Istraživači su ispitivali uzorke stena iz dubine Zemlje i pronašli mikroskopska stvorenja stara 2,4 milijarde godina. Sama Zemlja je stara oko 4,6 milijardi godina.
To bi mogli biti najraniji primeri eukariota – „supercarstva“ života koje uključuje biljke, životinje i gljive, ali ne bakterije. Prethodni najraniji primeri eukariota stari su 1,9 milijardi godina, što ovaj uzorak čini starijim 500 miliona godina.
Smatrano je da su se gljive prvo pojavile na kopnu, ali su novopronađeni organizmi živeli i razvijali se ispod drevnog okeanskog dna. Određivanje starosti pronalska sugeriše da su ova stvorenja ne samo živela u mračnom i pećinskom svetu lišenom svetlosti, već da im je takođe nedostajao kiseonik.
(Telegraf Nauka/Daily Mail)
Video: Intervju sa Edvardom Fergusonom
Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.