Drevni virus objašnjava zašto se ljudski mozak razlikuje od mozga šimpanze?

T. B.
T. B.    
Čitanje: oko 4 min.
  • 0

Virus koji je pre više miliona godina zarazio pretke današnjih šimpanzi mogao bi da bude jedan od razloga zbog kojih se ljudski mozak razvijao drugačije. Naučnici sa Univerziteta Lund u Švedskoj otkrili su da ostaci drevnog virusa, sačuvani u DNK šimpanzi, potiskuju aktivnost gena koji ima važnu ulogu u ranom razvoju ljudskog mozga. Ovo otkriće pruža nove mogućnosti za razumevanje evolucije mozga i razlika između ljudi i njihovih najbližih živih srodnika, navodi SciTech Daily.

Istraživanje, objavljeno u žurnalu Science Advances, pokazalo je da je gen LINC00662 aktivan tokom ranog razvoja ljudskog mozga, dok je kod šimpanzi njegova aktivnost potisnuta. Reč je o genu koji ne služi za stvaranje proteina, već proizvodi molekul RNK uključen u regulaciju drugih gena, među kojima su i oni povezani sa razvojem nervnih ćelija.

Iako ljudi i šimpanze imaju veoma sličan genetski materijal, način na koji se pojedini geni aktiviraju i regulišu može znatno da se razlikuje. Upravo takve razlike mogle bi da objasne neke od osobenosti ljudskog mozga.

Naučnici su proučavali genetske ostatke virusa PTERV1, koji pripada grupi endogenih retrovirusa. Reč je o virusima čiji je genetski materijal tokom davnih infekcija postao deo nasledne DNK njihovih domaćina, a zatim se prenosio sa generacije na generaciju.

Virus PTERV1 zarazio je pretke današnjih šimpanzi pre više miliona godina, a njegovi tragovi i danas se nalaze na brojnim mestima u njihovom genomu.

Istraživači su ustanovili da ćelije potiskuju aktivnost ovih virusnih sekvenci procesom koji se naziva metilacija DNK. Reč je o hemijskoj promeni koja može da utiče na to da li će određeni deo genetskog materijala biti aktivan ili ne.

Šimpanza Foto: BBC Earth / Ferrari / Profimedia

Međutim, ovaj zaštitni mehanizam može da ima i neželjene posledice. Pošto se virusna DNK nalazi u blizini gena LINC00662, potiskivanje virusne sekvence istovremeno utiče i na aktivnost susednog gena.

Johan Jakobson, profesor molekularne neurogenetike na Univerzitetu Lund, objasnio je da je virus ostavio trag u genomu šimpanzi, ali ne i ljudi. Zbog velike genetske sličnosti dve vrste, ovakve razlike posebno su zanimljive naučnicima koji pokušavaju da razumeju kako se ljudski mozak razvijao tokom evolucije.

Da bi ispitali ulogu gena LINC00662, naučnici su u laboratoriji uzgajali moždane organoide iz matičnih ćelija ljudi i šimpanzi.

Organoidi su male, trodimenzionalne strukture koje po određenim osobinama podsećaju na moždano tkivo. Iako nisu potpuno razvijeni mozgovi, omogućavaju proučavanje procesa koji se odvijaju tokom ranih faza razvoja nervnog sistema.

Poređenjem ovih laboratorijskih modela istraživači su ustanovili da je LINC00662 veoma aktivan u ljudskim organoidima, dok kod šimpanzi nije bio aktivan.

Patricija Gerdes, istraživačica molekularne neurogenetike na Univerzitetu Lund, istakla je da je razlika između dve vrste bila naročito izražena.

Kako bi proverili da li je za nju zaista odgovorna virusna DNK, naučnici su primenili tehnologiju CRISPR-Cas9, koja omogućava precizno menjanje određenih delova genetskog materijala.

Pomoću ove metode uklonili su virusnu sekvencu iz ćelija šimpanzi, a zatim pratili promene u aktivnosti susednog gena.

Nakon uklanjanja virusne DNK, gen LINC00662, koji je prethodno bio neaktivan, ponovo se aktivirao. Time je potvrđeno da prisustvo virusne sekvence ima neposrednu ulogu u potiskivanju njegove aktivnosti.

Istraživači su zatim sproveli i obrnut eksperiment. Koristeći istu tehnologiju, isključili su LINC00662 u organoidima ljudskog mozga kako bi utvrdili kakve posledice izaziva gubitak njegove aktivnosti.

Pokazalo se da su nakon toga pojedini geni povezani sa razvojem nervnih ćelija i stvaranjem veza između njih postali manje aktivni.

Ovi rezultati ukazuju na to da LINC00662 učestvuje u regulaciji važnih procesa tokom ranog razvoja ljudskog mozga.

Otkriće pokazuje da posledice virusnih infekcija ne moraju da nestanu zajedno sa samim virusom. Ukoliko njegov genetski materijal postane deo nasledne DNK, tragovi infekcije mogu da se prenose kroz brojne generacije i utiču na aktivnost drugih gena.

Upravo takav mehanizam mogao je da doprinese razlikama u razvoju mozga ljudi i šimpanzi, iako naučnici još ne mogu da utvrde koliki je njegov stvarni značaj u evoluciji dve vrste.

Rezultati takođe pokazuju da za razumevanje razlika između organizama nije dovoljno proučavati samo gene koje poseduju. Važno je i kako se njihova aktivnost reguliše, odnosno koji se geni uključuju ili isključuju tokom razvoja.

Jakobson smatra da istraživanje pruža nova saznanja o dugoročnom uticaju virusnih infekcija na genetski materijal, ali i o mehanizmima koji bi mogli da imaju značaj za razumevanje zaštite mozga i nastanka njegovih oštećenja.

Naučnici sada žele da ispitaju da li su i drugi ostaci drevnih virusa uticali na evoluciju ljudskog mozga, kao i da li pojedine virusne sekvence imaju ulogu u nastanku oboljenja ovog organa.

Iako jedna davna infekcija ne može da objasni sve razlike između ljudskog mozga i mozga šimpanzi, istraživanje pokazuje da tragovi virusa sačuvani u DNK mogu da utiču na aktivnost gena milionima godina nakon što je do infekcije došlo.

(Telegraf Nauka / SciTech Daily)

Video: Razgovor sa Gregom Gejdžom, čovekom koji zna kako naš mozak radi

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>