Eksperimentalna ćelijska terapija uspešna kod prvih 10 pacijenata sa dijabetičkim ulkusom stopala

   
Čitanje: oko 3 min.
  • 0

Eksperimentalna ćelijska terapija pokazala se uspešnom kod 10 osoba sa hroničnim dijabetičkim ulkusom stopala, saopštio je Institut za regenerativnu medicinu Vejk Forest (WFIRM). Učesnici pilot studije dobro su tolerisali prvu terapiju isprobanu na ljudima.

„Kod svih 10 učesnika došlo je do potpunog zatvaranja rana u roku od šest meseci, a testovi su ukazali na poboljšan osećaj u lečenim stopalima tokom 12-mesečnog perioda praćenja. Ovi ohrabrujući nalazi idu u prilog daljim istraživanjima“, navedeno je u saopštenju.

Nalazi su objavljeni u žurnalu Stem Cells Translational Medicine.

Dijabetički ulkusi stopala su otvorene rane koje mogu nastati kada dijabetes ošteti nerve i smanji sposobnost osobe da oseti povrede na stopalu, i predstavljaju vodeći uzrok amputacije donjih ekstremiteta u Sjedinjenim Američkim Državama. Dijabetička periferna neuropatija, oštećenje nerava povezano sa dijabetesom, obično se drži pod kontrolom regulisanjem dijabetesa i lečenjem simptoma. Mogućnosti za vraćanje izgubljenog osećaja i dalje su ograničene. Nedavni nalazi i dalja ispitivanja mogli bi pružiti dodatni uvid u lečenje pacijenata.

Ispitivane matične ćelije korišćene za lečenje učesnika studije dobijene su iz zdravog tkiva placente doniranog nakon porođaja. Ovo tkivo se obično odbacuje posle porođaja, ali sadrži ćelije sa svojstvima koja mogu pomoći u kontroli upale i podržati oporavak tkiva.

- Ova rana studija bila je osmišljena pre svega da pruži odgovor na pitanje bezbednosti. U okviru doza koje smo procenjivali, ćelije su se dobro podnosile i tokom 12 meseci praćenja nismo uočili ozbiljne neželjene događaje povezane sa terapijom - rekao je dr Majkl Karstens (Michael Carstens), jedan od autora studije.

U studiju je bilo uključeno 10 odraslih osoba, starosti od 40 do 74 godine, čiji su dijabetički ulkusi stopala ostali otvoreni najmanje tri meseca uprkos primeni lokalnog standarda lečenja. Veličina ulkusa kretala se od 10 do 100 kvadratnih centimetara, što predstavlja velike rane na stopalu dijabetičara. U Nikaragvi, gde je studija sprovedena, kao i u drugim delovima sveta, zabeležena je veća učestalost i težina ovakvih ulkusa, kao i veća stopa amputacija u poređenju sa SAD.

Ispitanici su primili jednokratnu terapiju koja je sadržala 30 miliona, 40 miliona ili 60 miliona ispitivanih ćelija. Ćelije su ubrizgane u samu ranu i oko nje, kao i u obližnje meko tkivo stopala i skočnog zgloba. Četiri ispitanika primila su najnižu dozu, tri srednju, a tri najvišu dozu.

Nakon terapije ispitanici su praćeni u bolnici i kontaktirani jednom nedeljno tokom prve tri nedelje, a zatim su pregledani nakon jednog, tri, šest i 12 meseci radi procene bezbednosti, zarastanja rana, osećaja i protoka krvi u stopalu i skočnom zglobu.

U studiji su se rane svih 10 ispitanika zatvorile do šestog meseca. Testovi su takođe pokazali poboljšanja u sposobnosti ispitanika da osete lak dodir i vibracije u lečenom stopalu. Do 12. meseca svi ispitanici osim jednog povratili su ono što su istraživači klasifikovali kao normalan zaštitni osećaj – sposobnost da se oseti dovoljno nelagodnosti ili pritiska kako bi se prepoznala potencijalna povreda.

- Kod osoba sa oštećenjem nerava zbog dijabetesa, gubitak osećaja u stopalu može otežati uočavanje povrede pre nego što ona postane ozbiljna rana. Poboljšanja koja smo uočili u zarastanju rana i kod dve različite mere osećaja su ohrabrujuća, ali su dalja ispitivanja i dalje neophodna - rekao je dr Entoni Atala (Anthony Atala), autor za korespondenciju i direktor instituta WFIRM.

Istraživači nisu pronašli jasno ukupno poboljšanje u protoku krvi. Iako je sedam krvnih sudova prešlo iz stanja bez merljivog protoka na početku studije u stanje sa merljivim protokom nakon 12 meseci, rezultati među ispitanicima obuhvatali su i povećanja i smanjenja.

Zatvaranje rana i poboljšanja osećaja uočeni u ovoj prvoj studiji na ljudima pružaju ohrabrujuću podršku za nastavak ispitivanja terapija matičnim ćelijama placente.

Veća, kontrolisana studija mogla bi pomoći istraživačima da bolje razumeju doprinos ove terapije zarastanju rana i vraćanju osećaja, kao i da odrede najprikladniju dozu.

Istraživači preporučuju procenu terapije u većoj, kontrolisanoj studiji koja uključuje placebo ili drugu odgovarajuću kontrolnu grupu. Buduća istraživanja mogla bi da ispitaju kako se doze mogu prilagoditi na osnovu veličine rane i da dodatno procene dijabetičku perifernu neuropatiju kao ishod.

(Telegraf Nauka/Wake Forest Institute for Regenerative Medicine)

Video: Taš Tepeler - prava kolevka civilizacije

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>