Tajna dugog života krije se u jednom planinskom selu: Evo šta stanovnike razlikuje od ostatka sveta
Idilično selo sakriveno u planinama Sardinije moglo bi da ponudi istraživačima priliku da otkriju tajne izuzetne dugovečnosti, objavio je Univerzitet Ilinoisa u Čikagu.
Žene u selu Bolotana imaju skoro tri puta veću šansu da dožive 100 godina nakon 70. godine nego žene u Sjedinjenim Američkim Državama. To je zaključak studije objavljene u žurnalu Frontiers in Aging, čiji je jedan od autora S. Džej Olšanski, profesor epidemiologije na Fakultetu javnog zdravlja Univerziteta Ilinoisa u Čikagu.
Ovo otkriće, navodi se, sugeriše da bi ova zajednica mogla da bude nova „plava zona“, oblast u kojoj ljudi imaju neuobičajeno duge živote.
Naučnici su analizirali demografske zapise iz sela sa oko 2.300 stanovnika i otkrili povoljan obrazac preživljavanja među starijim osobama, posebno ženama. Istraživači su procenili da će 13,8% žena u Bolotani koje napune 70 godina dočekati i 100. rođendan, dok je taj procenat u ostatku Italije 3,5%, a u SAD 3,6% žena.
– Bolotana je izuzetna zato što poseduje bogatu arhivu koja nam omogućava da definitivno procenimo datume rođenja i smrti. Dokumenta iz opštine i krštenice iz crkve stari su vekovima i omogućuju nam da nezavisno potvrđujemo starost ljudi – rekao je Olšanski.
Plave zone
Koncept plavih zona potekao je iz studija zajednica u kojima stanovnici rutinski žive znatno duže nego ljudi iz okolnih regiona. Neke od plavih zona koje su istraživači izdvojili i potvrdili uključuju Okinavu u Japanu i poluostrvo Nikoja u Kostariki.
Da bi ocenili da li Bolotana ispunjava taj standard, istraživači su procenili dve ključne mere: očekivani životni vek u 70. godini i verovatnoću da će neko ko napuni 70 godina preživeti do 100. godine. Bolotana je prvo privukla pažnju zbog neuobičajene koncentracije stogodišnjaka. Prema procenama istraživača, 2024. godine u selu je živelo šest osoba starijih od 100 godina, što je učestalost otprilike 11 puta veća nego u SAD.
Tim je zatim sproveo dublju analizu koristeći arhive kako bi rekonstruisao životne priče stanovnika tokom više od jednog veka. Proces potvrđivanja starosti uključivao je upoređivanje izvoda iz matičnih knjiga rođenih i umrlih i knjiga krštenih kako bi se osigurala tačnost starosti stogodišnjaka.
– Za svaku osobu koja je prešla 100 godina možemo da potvrdimo starost. Nema dvosmislenosti – rekao je Olšanski.
Studija je dokumentovala 38 stogodišnjaka među 3.060 ljudi rođenih u Bolotani između 1900. i 1925. godine.
Sardinija je već poznata među istraživačima koji proučavaju starenje. Originalna plava zona na ostrvu, identifikovana pre više od dve decenije, poznata je po neuobičajeno visokoj dugovečnosti muškaraca. U Bolotani su se žene istakle kao najdominantnija grupa. Procenjeno je da stanovnice koje su napunile 70 godina imaju još skoro 21 godinu očekivanog životnog veka. Među međunarodnim merilima dugovečnosti, žene iz Bolotane zauzele su drugo mesto, odmah iza Hongkonga, kako po očekivanom životnom veku u 70. godini, tako i po verovatnoći preživljavanja do 100. godine.
Žene žive duže
– Žene gotovo svuda u svetu žive duže od muškaraca, ali na Sardiniji to nije bio slučaj. To je jedna od stvari koja je sve učinila tako neuobičajenim. Verujemo da je ovo populacija žena sa najdužim životnim vekom na svetu ili blizu toga – rekao je Olšanski.
Nalazi su posebno značajni jer su neki kritičari nedavno tvrdili da su izveštaji o ekstremnoj dugovečnosti posledica netačnih zapisa, naveo je Olšanski. Obimne arhive opštine i crkve Bolotane omogućile su istraživačima da potvrde godine starosti kroz više nezavisnih izvora.
Iako studija potvrđuje da se u Bolotani dešava nešto neobično, ona ne objašnjava zašto. Ipak, selo nudi nekoliko tragova vrednih daljeg istraživanja, naglasio je Olšanski. Stanovnici žive u zajednici koja je veoma pogodna za pešačenje, sa strmim ulicama i brdima. Većina hrane se uzgaja lokalno, uključujući maslinovo ulje bogato zdravim mastima. Porodice često žive blizu jedna druge, a društvena izolacija deluje kao retkost.
– Imate zajednicu bliskih ljudi u kojoj se svi staraju jedni o drugima. Takođe, uglavnom hodaju, a ne idu automobilima – dodao je Olšanski.
Istraživači veruju da faktori kao što su ishrana, fizička aktivnost, porodična podrška, društvene veze i genetika verovatno svi doprinose.
Za Olšanskog, značaj ovih otkrića prevazilazi jedno sardinijsko selo.
– Ako možemo da identifikujemo karakteristike koje stoje iza ove dugovečnosti i pomognemo ljudima da ih usvoje, ostatak sveta može imati koristi od razumevanja vrednosti koje praktikuju ove zajednice – rekao je on.
(Telegraf Nauka/UIC Today)
Video: Taš Tepeler - prava kolevka civilizacije
Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.