Zašto lekovi za mršavljenje deluju bolje na neke ljude: Ovi geni su rešenje misterije
Naučnici su identifikovali niz genetskih varijanti koje bi mogle pomoći u objašnjavanju zašto se odgovori na lekove protiv gojaznosti, tj. lekove za mršavljenje značajno razlikuju od osobe do osobe.
Jedna varijanta gena je povezana sa većim gubitkom težine kod moćnih GLP-1 lekova. Druge su povezane sa povećanim rizikom od neželjenih efekata kao što je mučnina. Nalazi, objavljeni u žurnalu Nature, potiču iz studije u kojoj je učestvovalo skoro 28.000 korisnika usluge za DNK testiranje 23andMe koji su prijavili da uzimaju lekove za mršavljenje, piše portal Nature.
Veliki uzorak čini ove nalaze ubedljivim, rekao je Andrea Gana, naučnik za zdravstvene podatke sa Univerziteta u Helsinkiju. Ali genetski uticaj na gubitak težine je relativno mali.
- Ne vidim ovo kao nešto što će kliničari koristiti u svojoj praksi – naglasio je on.
Koautor Adam Outon, potpredsednik za ljudsku genetiku u Istraživačkom institutu 23andMe - neprofitnoj organizaciji u Palo Altu u Kaliforniji, koja nudi istoimenu uslugu DNK testiranja - priznaje da je povezanost bila skromna.
- Postoji niz faktora koji mogu uticati na gubitak težine, od kojih je genetika samo jedna podkomponenta – rekao je.
Ipak, on napominje da je genetska povezanost sa neželjenim efektima bila značajnija.
Velike varijacije
Lekovi za mršavljenje nove generacije oponašaju prirodne hormone koji utiču na apetit i metabolizam. Lek protiv gojaznosti semaglutid, na primer, oponaša hormon koji se zove glukagonu sličan peptid-1 (GLP-1), dok lek tirzepatid oponaša i GLP-1 i hormon glukoza-zavisni insulinotropni polipeptid (GIP). U jednoj studiji, učesnici koji su uzimali semaglutid izgubili su u proseku 10% svoje telesne težine, ali su neki izgubili više od 25%, dok drugi skoro ništa.
Da bi identifikovali moguću genetsku komponentu ovog odgovora, autori su ispitali podatke učesnika servisa 23andMe koji su odgovorili na pitanja o korišćenju tretmana za gojaznost, uključujući informacije o tome koji su lek koristili, koliko dugo, koliko su težine izgubili i koje su neželjene efekte iskusili. Istraživači su zatim analizirali stotine hiljada genetskih varijanti u genomima učesnika kako bi potražili korelacije sa efikasnošću i neželjenim efektima lekova.
Autori su otkrili da su ljudi koji nose jednu kopiju određene varijante u genu koji kodira receptor za GLP-1 izgubili, u proseku, 0,76 kilograma više tokom medijane od 8 meseci lečenja u poređenju sa onima koji nisu imali tu varijantu. Osobe koje nose dve kopije te varijante izgubile su oko 1,5 kilograma više.
Rizik od neželjenih efekata
Outon i njegove kolege su takođe identifikovali dve varijante u blizini gena za GLP-1 receptor koje su povezane sa povećanim rizikom od neželjenih efekata: jedna je bila povezana sa 57% većom verovatnoćom povraćanja, a druga sa 36% većom šansom za pojavu mučnine. Osim toga, osobe koje nose specifičnu varijantu u genu za GIP receptor imale su 83% veće šanse da povraćaju nakon uzimanja tirzepatida u poređenju sa onima koji nisu nosioci te varijante.
Analiza nije ciljala određene gene.
- Bili smo potpuno otvoreni prema onome što bismo mogli pronaći; želeli smo da skeniramo ceo genom – rekao je Outon.
Ipak, identifikovane varijante su se nalazile u genima relevantnim za mehanizam delovanja lekova.
- Kada vidite da postoji genetska varijanta unutar same mete leka, to ima mnogo biološkog smisla, pa smo odmah znali da smo na pravom putu - kaže on.
Outon dodaje da je pristup podacima o neželjenim efektima koje su sami učesnici prijavili jedinstven. Ova vrsta informacija obično nije dostupna u elektronskim zdravstvenim kartonima, na koje se oslanjaju druge studije. Gana se slaže da korišćenje podataka iz anketa za proučavanje uticaja genetike na odgovor na lečenje ima jasne prednosti u odnosu na oslanjanje isključivo na elektronske kartone.
Korisnici usluge 23andMe pod nazivom Total Health već imaju pristup, preko svojih lekara, informacijama o tome kako njihova genetika može uticati na odgovor na GLP-1 lekove, kaže Outon.
- Veoma smo posvećeni razmišljanju o tome kako da istraživanja koja sprovodimo prenesemo u kliničku praksu - napominje on.
(Telegraf Nauka/Nature)
Video: Razgovor sa Gregom Gejdžom, čovekom koji zna kako naš mozak radi
Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.