Mislili smo da su geološke granice nasumične: Nova studija identifikuje skrivene obrasce

D. M.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Pixabay

Zemljina istorija podeljena je u različite geološke blokove vremena – blokove koje nazivamo epohe, periodi i eoni. Oni su definisani događajima koji su oblikovali planetu (poput velikih ekstinkcija i skokova biodiverziteta) i generalno je prihvaćeno da su granice između njih nasumično postavljene.

Nova studija je identifikovala skriven, hijerarhijski obrazac koji sugeriše da bi ove granice mogle biti grupisane na način koji odražava Zemljine najdublje fluktuacije. Ako je to istina, moglo bi nam pomoći da uredimo prošlost i još bolje predvidimo budućnost planete.

„Geološke vremenske razmere možda izgledaju kao uredne vremenske linije u udžbenicima, ali njihove granice pričaju mnogo haotičniju priču“, kaže profesor Andrej Spiridonov sa Fakulteta za hemiju i geonauke Univerziteta Vilnjus. „Naši nalazi pokazuju da je ono što se činilo neravnomernim šumom zapravo ključ razumevanja kako se planeta menja i koliko daleko ta promena može da ide“.

Studija je preispitivala kako delimo Zemljinu istoriju u eone, ere, periode i epohe, i testirala da li oni slede skrivene matematičke obrasce. Referentni materijal je uključivao globalne razmere, kao što je zvanična Međunarodna geohronološka karta, kao i lokalizovanije razmere na bazi fosila. Zatim je upotrebljeno matematičko modeliranje radi detekcije obrazaca i načina grupisanja ili praznina u tim različitim granicama tokom vremena.

Rezultati su pokazali da granice nisu tako slučajne kao što smo mislili, niti su ravnomerno raspoređene. Umesto toga, formiraju hijerarhiju klastera i praznina koji prate fraktalna pravila.

„Intervali između ključnih događaja u Zemljinoj prošlosti, od masovnih ekstinkcija do evolucionih eksplozija, nisu raštrkani sasvim ravnomerno. Oni slede multifraktalnu logiku koja otkriva kako se varijabilnost talasa kroz vreme“, kaže Spiridonov.

Ove obrasce nismo prepoznali ranije možda zato što se dešavaju tokom stotina miliona ili čak milijardi godina. Takođe postoji više podataka nego ikad, što je nezanimljivi „beli šum“ pretvorilo u pesmu koja ima nešto da kaže.

„Ako želimo da razumemo pun opseg Zemljinih ponašanja, kako periode mira, tako i iznenadne globalne nestabilnosti, potrebni su nam geološki podaci koji pokrivaju barem pola milijarde godina“, kaže Spiridonov. „Milijarda bi bila idealna“.

Iako registar podataka raste svakog dana, još postoje praznine i može biti teško da se statistički obrasci usklade sa katastrofalnim događajima kao što su udari asteroida. Ipak, kad se uzme u obzir da govorimo o vremenima masovnih ekstinkcija, ekplozija biodiverziteta i drastičnih promena klime, možete početi da shvatite zašto skriveni obrasci mogu imati ogroman potencijal.

„Sad imamo matematičke dokaze ne samo da su promene Zemljinog sistema neregularne, već i da su duboko strukturirane i hijerarhijske“, kaže Spiridonov. „Ovo ima ogromne implikacije ne samo po razumevanje Zemljine prošlosti, već i po modele buduće planetarne promene“.

(Telegraf Nauka/IFL Science)