Zašto se ljudi ljube i kako je nastao romantični poljubac?
Naučnik tvrdi da je poljubac evolucija poslednje faze timarenja među čovekolikim majmunima
Ljubljenje među ljudima razvilo se iz prakse međusobnog timarenja primećenog kod čovekolikih majmuna, veruje naučnik sa Univerziteta u Vorviku. U studiji objavljenoj u Evolutionary Anthropology istraživač predlaže hipotezu „poslednjeg poljupca timarenja“.
Poljubac je samo poljubac, ali u zavisnosti od toga gde i kad se ljubljenje dešava zahteva kulturni i istorijski kontekst. Društvo dugo uspostavlja pravila kad, kako i koga ko može da poljubi, piše Phys.org.
U antičkom Rimu različiti poljupci imali su različita imena. U delovima Evrope se, navodi se, poljupci razlikuju, pa su negde poljupci u obraz standardni. U mnogim zemljama dva poljupca su standard, u nekima se očekuju tri, a u Belgiji samo jedan.
- Poljubac je signal specijalne neklonosti na kontinentima i širom različitih kultura već milenijuma. Ovde ja predlažem hipotezu o nastanku ljubljenja među ljudima. Čovekoliki majmuni se ponašaju tako da je kontakt usana poslednji stadijum timarenja, kada se blagim usisavanjem uklanja parazit – naveo je u studiji Adrijano Lameira, naučnik Univerziteta u Vorviku, i dodao:
- Higijenski značaj timarenja nestao je kada su ljudi evolucijom izgubili krzno, ali kraća sesija verovatno je zadržala poslednju fazu poljupca, pa je vremenom postala ritual za signalizaciju društvenih i rođačkih veza među našim precima.
Kako se podseća, u jednom od ranijih istraživanja u kome je proučavano 168 kultura otkriveno je da samo u 46 odsto njih postoji romantični poljubav. Većina lovaca-skupljača nema poljupce, a neki ih čak smatraju odvratnim.
(Telegraf Nauka/Phys.org)