Određivanje "najglasnijeg zabeleženog zvuka" zavisi od toga kako definišete zvuk i koja merenja izaberete.
Koncerti uživo, vatrometi i buka navijača na stadionu mogu dostići opasno visoke nivoe — dovoljno bučne da izazovu trajni gubitak sluha. Međutim, koji je najglasniji zvuk zabeležen na Zemlji?
Odgovor zavisi od toga šta smatrate "zvukom" i da li uključujete stare izveštaje ili verujete samo merenjima pomoću savremenih naučnih instrumenata.
Erupcija Krakataua iz 1883. godine, vulkanskog ostrva u Indoneziji, često se smatra najglasnijim zvukom u istoriji. Ljudi su čuli eksploziju na daljini većoj od 3.000 kilometara, a barometri širom sveta su registrovali talas pritiska. Na udaljenosti od 160 km, erupcija je dostigla procenjenih 170 decibela — dovoljno za trajno oštećenje sluha. Na daljini od 64 km, eksplozija je bila dovoljno jaka da probije bubne opne, izvestili su mornari.
Ljudi obično mogu tolerisati zvuke do jačine oko 140 decibela, posle čega zvuk postaje bolan i neizdrživ. Oštećenje sluha se može desiti nakon slušanja zvuka od 85 decibela tokom nekoliko sati, 100 decibela tokom 14 minuta ili 110 decibela tokom dva minuta, kažu Nacionalni instituti za zdravlje SAD. Usisivač, pak, dostiže oko 75 decibela, motorna testera oko 110 decibela, a mlazni motor oko 140 decibela.
Savremene procene sugerišu da je eksplozija Krakataua dostigla oko 310 decibela. Na tom nivou, zvučni talasi se više ne ponašaju kao normalan zvuk (koji izaziva vibracije čestica i stvara oblasti kompresije i rarefakcije). Umesto toga, na nivou od oko 194 decibela, pretvaraju se u udarne talase — snažne talase pritiska koji nastaju kad se nešto kreće brže od brzine zvuka. Udarni talas Krakataua je bio toliko snažan da je obišao planetu sedam puta.
Međutim, eksperti kažu da zapravo ne znamo koliko je glasna bila erupcija Krakataua na izvoru pošto niko nije bio dovoljno blizu da to izmeri. Moguće su pretpostavke o širenju zvuka, ali su one krajnje neizvesne.
Još jedan kandidat za najglasniji zvuk je eksplozija tunguskog meteora 1908. godine iznad Sibira, koja je spljoštila drveće širom stotina kvadratnih kilometara i poslala talase pritiska oko sveta. Tunguska eksplozija bila je otprilike jednako glasna kao Krakatau — oko 300 do 315 decibela — ali je takođe bila zabeležena samo pomoću instrumenata koji su bili veoma daleko.
Najglasniji zvuk u modernom dobu
Ako ograničimo pitanje na savremenu doba — tj. kad naučnici imaju globalnu mrežu barometara i infrazvučnih senzora — mnogo noviji događaj dobija glavnu nagradu.
"Verujem da je 'najglasniji' zabeleženi zvuk erupcija vulkana Hunga u polinežanskom Kraljevstvu Tonga iz januara 2022. godine", kaže Dejvid Fi, profesor na Geofizičkom institutu Univerziteta Aljaske. "Ova ogromna vulkanska erupcija proizvela je zvučni talas koji je obišao planetu više puta i čuli su je ljudi udaljeni hiljadama kilometara, uključujući Aljasku i Centralnu Evropu".
Jedna od naučnih stanica najbližih toj podvodnoj erupciji – u Nukualofi, oko 68 km daleko – zabeležila je skok pritiska od oko 1.800 paskala. (Udar od 200 megatona hemijskog eksploziva stvorio bi oko 567 paskala prekomernog pritiska na udaljenosti od oko 737 km.) Ako biste pokušali da to pretvorite u broj decibela na daljini od jedan metar od izvora, dobili biste oko 256 decibela.
Međutim, naučnici kažu da bi to bila loša nauka, pošto ovo uopšte nije bio normalan zvučni talas. Blizu izvora se ponašao više kao brzi vazduh koji je potiskivan eksplozijom. Prasak iz Tonge je bio jednostavno previše veliki da bi se uklopio u normalnu skalu decibela.
Zvuci koje stvaraju ljudi
Čudno, ali najsnažniji talas pritiska u nedavnoj istoriji bio je uglavnom nečujan za ljude jer je bio van opsega ljudskog sluha.
Naučnici pokušavaju da stvore ogromne talase pritiska u laboratorijama. U jednom eksperimentu, istraživači su upotrebili rendgenski laser kako bi ispalili mikroskopski vodeni mlaz, koji je proizveo talas pritiska procenjen na oko 270 decibela. (To je glasnije od lansiranja rakete Saturn V koja je nosila astronaute misije Apolo na Mesec i koja je procenjena na oko 203 decibela.)
Međutim, laserski eksperiment je izveden unutar vakuumske komore, tako da je talas pritiska od 270 decibela bio potpuno tih. Zvučnim talasima je potreban medijum — poput vazduha, vode ili čvrstog materijala — da bi putovali.
Pritisci u vakuumskoj komori su svojevrsna obmana, kažu naučnici. To je kao pritisak u svemiru: supernova može da stvori ogroman radijacioni pritisak, ali to zračenje ne bi predstavljalo ono što zovemo zvukom.
Kad je reč o najsnažnijem talasu sličnom zvuku koji je zabeležen u savremenom dobu, Tonga 2022 je najverovatnije šampion.
(Telegraf Nauka/Live Science)
Video: Ključna godina za Nikolu Teslu
Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.