Dvostrane sekire i gruba grnčarija otkrivaju veze preko Rajne iz vremena pre 5.000 godina
Rajna, kao granica između zapadne i centralne Evrope, izgleda kao nepromenljiva crta evropske istorije. Već u kasnom četvrtom i ranom trećem milenijumu pre nove ere, tragovi ljudske delatnosti istočno i zapadno od reke bili su različiti. Arheolozi su dugo smatrali da je reka u to vreme bila neka vrsta barijere, kao u novijim vekovima.
Međutim, nova studija dovodi tu pretpostavku u pitanje. Arheolozi sa Univerziteta u Kilu povezali su razne grupe pronalazala i odlika sa obe strane reke — takozvane dvostruke sekire, grubu grnčariju i kolektivne grobnice — iz perioda kasnog neolita, demonstrirajući tako veze između ljudi širom Evrope u kasnom četvrtom i ranom trećem milenijumu pre nove ere.
„Grnčarija je jedan od razloga zašto su ove veze dosad dobijale malo pažnje. Toliko je jednostavna i obična da nije smatrana kulturno značajnom. Međutim, nova studija pokazuje da kombinacija grnčarije, pogrebnih rituala i oruđa otkriva nove uvide u život pre 5.000 godina", kažu autori.
„Gruba grnčarija“ kao odraz postepene adaptacije
U mnogim regionima Evrope, arheolozi pronalaze ovu vrlo jednostavnu grnčariju. Nasuprot fino izrađenoj grnčariji tog vremena, kao što su levkasti pehari iz severno-centralne Evrope, ova „gruba grnčarija“ je zaista nezanimljiva: jednostavna, grubo oblikovana, retko ukrašena — sa izuzetkom malih redova tačaka neposredno ispod oboda.
Raširila se od sredine četvrtog milenijuma pre nove ere na prostoru današnje centralne i severne Francuske i zapadnog alpskog regiona, a kasnije i na području današnje zapadne i severne Nemačke, kao i Danske.
„Postoje pokazatelji da se konvergencija grnčarskih stilova širom tako velikih distanci dešavala postepeno i nesvesno. To ukazuje na veliku mobilnost u regionu u kom nije bilo jasnih barijera između grupa, ili su granice bile fluidne", kažu istraživači.
Dvostrane sekire kao simbol zajedničkog identiteta
Jednako rasprostranjene su kamene sekire sa rupom za dršku i dve oštrice, poznate kao dvostruke sekire. To su bili pažljivo izrađeni i veoma cenjeni predmeti. Pronađeni su od Francuske preko centralne Evrope do Skandinavije i Poljske.
Međutim, hronologija francuskih varijanti je dugo bila sporna. Sada je jasno da, kao i one iz centralne i severne Evrope, potiču iz četvrtog i ranog trećeg milenijuma pre nove ere. To otvara potpuno nove mogućnosti za tumačenje.
Nasuprot grnčariji, čini se da je koncept dvostruke sekire bio namerno širen. To svedoči o zajedničkoj ideji — zajedničkom narativu na obe strane Rajne.
Zajednička shvatanja smrti
U istim regionima su pronađeni i različiti oblici velikih kolektivnih grobnica, kao što su grobnice sa hodnikom ili grobnice sa galerijom. Svi ovi tipovi grobnica dele osnovne karakteristike: obezbeđivali su prostor za desetine do stotine individua, korišćeni su tokom više generacija i služili su kao mesta za ritualne radnje i okupljanja. I ovo svedoči o zajedničkoj ideji, mada je različito implementirana od regiona do regiona.
Zajednički narativi, lokalne posebnosti
Jasno je da su ljudske grupe u zapadnoj, centralnoj i severnoj Evropi delile mnoge kulturne karakteristike. Rajna, dakle, u tom periodu nije razdvajala ljude, kako se dugo pretpostavljalo.
Međutim, to nije bila jednoobrazna kulturna struktura. Ono što vidimo jeste mreža koju karakterišu osnovni narativi, ali je istovremeno ostavljala prostor za snažne regionalne posebnosti, kažu arheolozi. To je rani primer složenog, diferenciranog oblika društva u kom je identitet spajao i nadregionalne i lokalne elemente. Umnogome kao danas.
(Telegraf Nauka/Phys.org)
Video: Dr Ejlem Ozdogan o Taš Tepeleru
Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.