• 0
 ≫ 

Vreme čitanja: oko 2 min.

Žene su vezivane i žive zakopavane u grob: Brutalan ritual bio je uobičajen u neolitskoj Evropi

D. M.
 ≫ 

Vreme čitanja: oko 2 min.

Istraživanje je pronašlo dokaze ubistava metodom „incaprettamento“ na 14 neolitskih lokacija u Evropi.

  • 0
neolitska žrtvena grobnica, Saint-Paul-Trois-Chateaux, incaprettamento Foto: Alain BEECHING / AFP / Profimedia

Ritualno ubijanje žrtava metodom „incaprettamento“ – vezivanje vrata za noge iza leđa, tako da praktično zadave same sebe – izgleda je bilo uobičajeno u velikom delu neolitske Evrope. Nova studija je identifikovala više od 10 takvih ubistava počinjenih u periodu dužem od 2.000 godina, piše Live Science.

Studija je urađena nakon preispitivanja drevne grobnice otkrivene pre više od 20 godina u oblasti Sen-Pol-Troa-Šato kod Avinjona na jugu Francuske. Grobnica liči na silos, ili jamu za skladištenje žita, i sadržala je ostatke tri žene koje su tamo zakopane pre oko 5.500 godina.

Nova studija reinterpretira položaje dva skeleta i sugeriše da su te osobe namerno ubijene – tako što su prvo vezane metodom „incaprettamento“ i onda žive zakopane, možda radi nekog poljoprivrednog rituala. Istraživači kažu da je bilo mnogo poljoprivrednog simbolizma. Drvena struktura iznad grobnice izgrađena je u liniji sa Suncem u solsticijskim tačkama i nekoliko slomljenih kamenova za mlevenje je pronađeno u blizini.

Radi istraživanja ideje o prinošenju ljudskih žrtava, pregledane su ranije arheološke studije o grobnicama širom Evrope. Pronađeni su dokazi o 20 mogućih slučajeva žrtvenih ubistava metodom „incaprettamento“ na 14 neolitskih (novo kameno doba) lokacija iz vremena od 5.400 do 3.500 godine pre nove ere. Takođe su pronađeni opisi mezolitske (srednje kameno doba) umetnosti u kamenu u pećini Adaura na Siciliji iz vremena između 14.000 i 11.000 godina pre nove ere, sa mogućim prikazom dve ljudske figure vezane na goreopisani način.

Izgleda da je taj žrtveni običaj nastao u mezolitskom dobu, pre poljoprivrede, a kasnije korišćen za prinošenje ljudskih žrtvava u vezi sa poljoprivredom u neolitskom dobu. Izgleda da je „incaprettamento“ kao metod prinošenja ljudskih žrtava bio naširoko prisutan u velikom delu neolitske Evrope, a dokazi o toj praksi postoje na lokacijama u rasponu od Češke do Španije.

Najranija takva grobnica se nalazi u blizini oblasti Brno-Bohunice u Češkoj, iz vremena od oko 5.400 godina pre nove ere, a najkasnija je grobnica u Sen-Pol-Troa-Šatou, što bi značilo da se ta praksa održavala više od 2.000 godina.

Stravična ubistva

Konopci kojima su vezane individue u Sen-Pol-Troa-Šatou su se davno raspali, ali nekoliko odlika njihovih skeleta – kao što su neobični položaji nogu – pokazuju kako su umrle.

Izgleda da je treća žena u grobnici bila starija i verovatno umrla prirodnom smrću. Takođe je bila pokopana u normalnom položaju za to vreme, na boku u centru grobnice. Ovo sugeriše da je bila ceremonijalno zakopana nakon prirodne smrti i da su dve mlađe žene žrtvovane kako bi bile zakopane s njom. Dve žrtvovane žene su izgleda bile pritisnute teškim delovima mlinskih kamenova, što sugeriše da su bile žive kad su zakopane.

Danas se stravična ubistva metodom „incaprettamento“ povezuju sa italijanskom mafijom, koja ga ponekad koristi kao oblik upozorenja ili kazne.

Istraživači kažu da nije poznato zašto je taj metod korišćen za ljudske žrtve u kamenom dobu, ali da je mogući razlog to što je osoba vezana na taj način mogla biti posmatrana kao da davi sama sebe, a ne da je ubija neko drugi.

(Telegraf Nauka/Live Science)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Nauka Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>