Zašto nisu postojali sićušni dinosaurusi? Sisari bi mogli biti krivci

D. M.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: Shutterstock/Dotted Yeti

Svi znaju da su dinosaurusi bili veoma veliki. Neki od dugovratih biljojeda bili su najveće kopnene životinje koje su ikad hodale Zemljom, što potvrđuje Argentinosaurus, težak možda između 70 i 90 tona i duži od 30 metara. Međutim, šta je sa sićušnim dinosaurusima, veličine miša? Koliko nam je poznato, takvi nisu postojali.

Novo istraživanje se bavi ovim fenomenom. Naučnici su upotrebili matematičke modele da bi ispitali evoluciju veličine tela kod grupa kičmenjaka. Utvrdili su da energetika i fiziologija mogu objasniti veličine sisara, ptica koje lete i kornjača, ali ovi faktori ne objašnjavaju odsustvo baš malih dinosaurusa, izuzev njihovih ptičjih potomaka.

Istraživači primećuju drugu dinamiku. Hipotetisali su da su rani sisari – većina mali kao rovčice –popunili ekološke niše za male životinje, pa je njihovo prisustvo sprečilo dinosauruse da razviju malene veličine tela prilagođene tim nišama.

„Na osnovu posmatranja postojećih životinja i fosilnih podataka znamo da većina životinjskih grupa ima članove sa veoma malim telesnim veličinama i da te male životinje obično dominiraju u svojim ekosistemima“, kažu autori studije sa Prinstonskog univerzitetu u Nju Džerziju. „Maloj životinji je obično potrebno manje resursa i može dostići reproduktivnu zrelost i razmnožavati se brže nego životinja velikog tela“.

Najmanji dinosaurusi uključivali su microraptora, sa veličinom vrane, teškog samo 430 grama, fruitadensa od 730 grama i anchiornisa od 530 grama. Oni su ipak bili mnogo veći od današnje najmanje ptice, pčelastog kolibrija (oko 1,75 grama), najmanjeg sisara, etrurske rovčice (oko 1,8 grama), i najmanjeg guštera, patuljastog gekona (oko 0,15 grama).

Većina živih vrsta je mala, mnogo manja od nas, pa i od najmanjih dinosaurusa. To uključuje otprilike 90% postojećih vrsta ptica i 75% postojećih vrsta sisara.

„Pomislite na glodare, rovčice, slepe miševe, ptice pevačice, većinu guštera, žabe, toliko mnogo malih vrsta. Ovo sugeriše da postoji mnogo više niša doptupnih vrstama sa malim telom. Odsustvo malenih dinosaurusa znači da su sve te brojne niše za njih bile zatvorene“, kažu istraživači.

Dinosaurusi su se prvo pojavili pre otprilike 230 miliona godina i postali dominantne kopnene životinje, zadržavajuće taj status sve dok asteroid nije udario u Zemlju pre 66 miliona godina, izazvavši masovnu ekstinkciju vrsta. Sisari su se tokom doba dinosaurusa uspešno razvijali u ekološkim nišama savršenim za male telesne veličine, poput onih koji se hrane insektima ili semenjem.

Verovatno je da su rani sisari s malim telom pobedili dinosauruse, sprečavajući ih da ostvare male telesne veličine. Slično, veliki dinosaurusi su verovatno pobedili rane sisare, sprečavajući ih da razviju velika tela.

Tek nakon udara asteroida, sisari su razvili veća tela i proširili se u ekološke niše koje su ranije zauzimali dinosaurusi kao što su veliki biljojedi i vrhunski predatori.

Još jedno potencijalno objašnjenje za nedostatak dokaza o sićušnim dinosaurusima jeste da su oni postojali, ali da su njihovi fosili nedokučivi. Istraživači kažu da se to čini malo verovatnim jer fosilne naslage koje sadrže ostatke dinosaurusa često čuvaju i ostatke brojnih malih životinja.

Matematički modeli

Matematički modeli predviđaju kako evolucione sile pokreću veličinu tela na osnovu fiziologije unosa energije iz resursa ekosistema i brzine kojom životinja to pretvara u potomstvo. Evolucione sile favorizuju veličine tela pri kojima je stopa energije uložene u potomstvo maksimalna.

Dinosaurusi su prkosili modelima, iako su im se ptice – koje su evoluirale od malih perjanih dinosaurusa i prvo se pojavile pre oko 150 miliona godina – prilagođavale, mada ne i ptice neletačice. Zmije i krokodili su takođe odstupali od matematičkih modela.

Dinosaurusi od kojih su ptice evoluirale pripadali su lozi zvanoj teropodi, uključujući džinove kao što je Tyrannosaurus rex – sa dužinom do 12,3 metra i težinom od možda 8 tona. Neke ptice neletačice postale su velike. Na primer, „slonovske ptice“ koje su naseljavale Madagaskar do pre oko hiljadu godina, dostizale su težinu veću od pola tone.

„Ptice su razvile većinu svojih letačkih adaptacija pre oko 130 miliona godina i odmah postale male“, kažu istraživači. „Mislimo da je let možda omogućio pticama da pobegnu od ekološke konkurencije i preuzmu malene telesne veličine. To objašnjava ogroman biodiverzitet postojećih ptica, kojih ima više od 12.000 vrsta“.

(Telegraf Nauka/Reuters)