Kako su se ideali ženske lepote menjali kroz vekove: Analizirali portrete nastale tokom 300 vekova

Vreme čitanja: oko 3 min.

Slike korišćene u analizi... Foto: Jeanne Bovet, Valentine Truchard, Charlotte Touzeau, Coralie Chevallier, Nicolas Baumard; The cultural evolution of female body representations in European portraiture (1650–1950). Proc. R. Soc. B 1 November 2026; 293 (2083): 20262007. https://doi.org/10.1098/rspb.2026.2007

Kada je reč o idealu ženske lepote, sa naglaskom na vitkim figurama i manje naglašenim oblinama, mnogi misle da su ga oblikovali masovni mediji tokom prošlog veka. Ali, da li je to zaista slučaj? Novo istraživanje objavljeno u žurnalu Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences ukazuje da se sklonost ka telima sa manje naglašenim oblinama ipak pojavila vekovima ranije, mnogo pre nego što su nastali modni časopisi, filmovi i društvene mreže, piše Phys.org.

Promenljivi ideali

Žan Bove (Jeanne Bovet) sa Univerziteta Nortambrija u Ujedinjenom Kraljevstvu i njene kolege imali su dobar izvor dokaza na raspolaganju: oko 300 godina portreta imućnih žena naslikanih između 1650. i 1950. godine, preuzetih iz tri velike onlajn umetničke zbirke.

Ukupno je više od 1.500 učesnika, podeljenih u tri grupe, procenjivalo 606 prikaza žena iz više klase na 486 slika. Od jedne grupe je zatraženo da proceni oblike tela žena, druga je ocenjivala njihovu privlačnost i procenjivala da li su ranije rađale, dok je treća procenjivala njihovu starost na osnovu lica.

Da bi procenili oblik tela, učesnici su upoređivali naslikane žene sa devet silueta koje predstavljaju različite telesne težine i odnose struka i kukova. Potom su birali najbliže podudaranje.

Istraživači su zatim ispitali kako su se ove procene menjale tokom perioda od 300 godina, uzimajući u obzir faktore kao što su percipirana starost i telesna težina žena.

Promena oblika lepote

Rezultati ukazuju na to da se način na koji se ženska tela prikazuju menja već vekovima.

Na kasnijim slikama žene su uglavnom imale ravnije figure sa manje oblina, sa manje izraženim strukom u odnosu na kukove. I to nije bilo samo zato što su žene izgledale starije ili teže. Taj trend se zadržao čak i nakon što su istraživači uzeli u obzir ove faktore.

Žene na kasnijim portretima takođe su uglavnom izgledale starije, a učesnici su njihova tela u celini ocenjivali kao manje privlačna. Međutim, istraživači su utvrdili da je to u velikoj meri bilo zato što su izgledale starije, a ne zato što su se shvatanja o privlačnosti promenila.

Kada je reč o telesnoj težini, autori studije nisu pronašli značajnu promenu u percipiranoj težini tokom tih 300 godina. To ukazuje na to da, iako su žene prikazivane sa manje oblim figurama, nisu nužno bile prikazivane kao vitkije.

Naravno, ovi nalazi ne znače da su se stvarna tela žena menjala tokom vekova. Tim je bio zainteresovan za to kako su žene predstavljane, bilo kroz odeću, poze ili izbore umetnika, kako objašnjavaju u svom radu: „Kulturni signal koji se prenosi posmatraču jeste ono što nastojimo da obuhvatimo, bez obzira na sredstva (npr. podstavljanje, fišbajni ili umetnički izbor) korišćena da se on proizvede.“

Osim rasvetljavanja promenljivih ideala lepote, autori veruju da bi njihov pristup mogao pomoći u otkrivanju drugih promena u ukusima i preferencijama ljudi kroz istoriju.

„Šire posmatrano, ova studija pokazuje da je moguće kvantitativno rekonstruisati evoluciju estetskih preferencija u prošlim populacijama analiziranjem kulturnih artefakata“, naveli su autori.

(Telegraf Nauka/Phys.org)